Snovoviđenja - Poruke Iz Drugog Svijeta

Snovi mogu otkriti ne samo
buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge
današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih
imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i
daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o
hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih
jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i
ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.
Rješenje u polusnu
Najmanji
djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se
može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze.
Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki
tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima
cetiri.
Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati
lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke
nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim
vezama.
Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti
povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva
kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika
sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna
se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.
To
rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul
benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep.
Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može
riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima
vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo
pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.
Eksperiment u snu
Još
jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota
Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo
20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko
povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom
ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:
«Noc uoci
Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko
zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je
na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u
stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta
ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je
hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao
prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i
izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su
osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»
Levijevi
eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni
signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci
kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da
kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne
hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za
svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio
Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine.
Johan Volfgang
fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da
je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski
kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel
Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je
prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo
neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.
Izum u snu
I
industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za
pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa
visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja
pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!
Švajcarski
paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da
rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih
izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.
U
snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No,
kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.
Sljedece
noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada
se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i
papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio
je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu.
Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po
svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen,
koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je
nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi,
kakvi su opisani u snu od prethodne noci.
Drevne tajne
Izvještaj
Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je
prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz
drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je
satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da
ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu
Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila
velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani
po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:
Kralj Kruigauzu (oko
1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani
zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da
za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako
ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje,
ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak
isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva
su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam
zadala toliko muke...
Profesorova žena je posvjedocila kako je
pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu
sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"
Pakt s Đavolom!
Ðuzepe
Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu
napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je
jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je
ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je
nazvao 'Ðavolji triler', za koju su najugledniji muzicari tog vremena
potvrdili da uistinu ima - davolju težinu!
Po Tartinijevom mišljenju
to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Međutim, njegov Ugovor
sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.
Ova je prica
možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je
uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove.
Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve
oprosti.


bosnic.com