govore da je crkva savršena...ponašanje crkve i svega šta i kako govore mi je zgadilo kršćanstvo i moju do tad vjeru...crkva (vatikan) ineče ne priznaje egzorcizam,al ko što vidite ovdje imaju svoje egzorciste
Gabriele
Amorth (85), katolički svećenik i egzorcist, koji je nedavno izazvao
veliko zanimanje javnosti kad je izjavio da Sotona pokušava ući u
Vatikan, za Globus govori o tehnikama egzorcizma
U tišini svoje sobe hospicija Svetog Pavla u Rimu, svećenik
egzorcist Gabriele Amorth, danas 85-godišnjak, dane provodi u molitvi i
razmišljanjima. U razgovoru, kad spomene ime pape Ivana Pavla Drugog,
zasuze mu oči.
Otac Amorth četvrt stoljeća je bio glavni rimski egzorcist. Ni sada
nije u potpunoj mirovini, ali mu godine ne dopuštaju da se s demonima
jače uhvati ukoštac.
Otac Amorth veliki je zagovornik autentičnosti ukazanja Gospe u
Međugorju, a o tome je puno i često razgovarao i s papom Ivanom Pavlom
II. i Benediktom XVI. Osim toga, mediji su prenijeli njegove izjave da
“Sotona pokušava ući u Vatikan” pa je u razgovoru za Globus objasnio je
li pritom mislio i na pedofile u redovima klera te jesu li i oni
opsjednuti demonima.
Kad ste prvi put otišli u Međugorje i sjećate li se tih prvih
odlazaka tamo? S kim ste razgovarali, kako su se ljudi odnosili prema
vama?
Bio sam puno puta u Međugorju. Prvi put sam bio 1981., kad su počela
ukazanja. Prvi tekst o Međugorju napisao sam u listopadu 1981., nekoliko
mjeseci nakon što su ukazanja počela, kada sam bio urednik časopisa
"Majka Božja" i želio pisati o tom mjestu ukazanja. Razgovarao sam sa
djecom koja su vidjela Gospu, ljudima iz Međugorja... Tada se na svakom
koraku osjećala neimaština, sirotinja. Nisam znao jezik, ali s ljudima
sam se sprijateljio i sporazumijevao na svakojake načine; oko podneva,
pokazao bih nekome otvorena usta i ubacivao imaginarnu hranu u njih i
onda bi me odveli kod nekoga na ručak. Nakon mise u šest sati popodne,
sklopio bih oči i naslonio glavu na ruke, pa bi me netko primio na
počinak...
Što mislite o fenomenu ukazanja Gospe u Međugorju?
- Mislim da je ukazanje autentično. Mladi i stari dolaze u Međugorje i
vraćaju se promijenjeni, prosvijetljeni. Mladi postaju vjernici. U
Međugorju se najviše ispovijeda. Ljudi su fascinirani čudima koja se
događaju. Mislim da oni koji odlaze u Međugorje tamo dobiju ono što
trebaju po pitanju vjerovanja. Oni koji idu onamo da bi dobili jasan
znak, dobit će ga. Oni koji idu da bi osjetili nešto u sebi, osjetit će.
Zašto će sad Vatikan ponovno raspravljati o tome hoće li priznati ukazanja u Međugorju?
-Dok traju ukazanja, dok se događaju, Crkva se o tome ne određuje.
Osim toga, svi vidioci iz Međugorja znaju 10 tajni. Kad će tajne biti
objavljene svijetu, ne zna nitko osim vidjelaca. Mislim da Vatikan u
svojim istragama ukazanja u Međugorju zasad ne može previše napredovati
jer dokle god ima ukazanja, ne može se donijeti konačni zaključak.
Međugorju se zamjera velika komercijalizacija, odnosno oni
koji osporavaju ukazanja ukazuju radije na materijalnu dimenziju
Međugorja. Je li to postao i vjerski biznis?
- To što su ondje izniknuli hoteli, restorani, pansioni, trgovine,
posve je logično i normalno. Kad sam nakon Drugog svjetskog rata odlazio
u Fatimu, to je također bilo pusto mjesto u kojemu nije bilo ni hotela
ni trgovina niti restorana. Tko je imao automobil ili tko je došao
autobusom, u njemu je i spavao. Onaj tko nije imao ništa, spavao je
doslovce na zemlji. Dolazak hodočasnika bio je toliko masovan da se
infrastruktura morala razviti. Tako je i u Međugorju. To me uopće ne
čudi. Čak i činjenica da se prodaju suvereniri i različiti proizvodi,
sasvim je normalna. Ljudi žele odnijeti kući neke uspomene. Znam za
Međugorje da je čak i ovaj broj hotela koji postoji premalen jer
smještaj morate rezervirati unaprijed. Mi smo često spavali u Čapljini
jer u Međugorju nije bilo ničega. Sada je drukčije. Još je jedan razlog
zašto vjerujem u međugorska ukazanja. Ljudi koji nisu iz same Crkve,
trebali bi biti puno oprezniji i odmjereniji od klera, kad su ovakve
stvari u pitanju. No, oni toliko vjeruju u Međugorje, hodočaste i
posjećuju to mjesto, toliko su oduševljeni i razdragani onim što u
Međugorju pronalaze da tim svojim optimizmom i vjerom zaista nadmašuju
očekivanja. Međugorje je zato jedan vrlo pozitivan, jak fenomen. Danas u
svijetu ne postoji takvo mjesto kao što je Međugorje kada je u pitanju
vjersko prosvjetljenje ljudi i ispovijedanje vjere.
Za razliku od pape Ivana Pavla II., za kojega ste rekli da je
vjerovao u međugorska ukazanja, smatra se da im papa Benedikt XVI. nije
sklon...
- U vrijeme dok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere morao je
biti vrlo, vrlo oprezan i on je takav i ostao. Kad sam prvi put bio u
Međugorju, odmah sam otišao k njemu da bismo razgovarali o Međugorju.
Slušao je ono što sam imao reći, vrlo pomno, ali nije baš ništa
komentirao. Ništa, nijednu riječ. Samo me je slušao. On je naviknuo da
govori samo onda kad je vrijeme za to i kad je odluka koju je donio i o
kojoj je razmišljao konačna, ili njegov stav formiran. No, i u ovom
slučaju, mislim da zasad ne treba vjerovati u neke velike promjene.
Dokle god se ukazanja događaju, Komisija za istraživanja Gospina
ukazanja, neće se određivati o tom fenomenu, a Vatikan neće priznati
Međugorje kao mjesto ukazanja.
Katolička Crkva pokušava se suprotstaviti pedofiliji koja se
događala u crkvenim redovima. Stalno se pojavljuju novi slučajevi
zlostavljanja, ali javnost saznaje i za zataškane slučajeve iz
prošlosti, koje je crkveni vrh prikrivao. Što Crkva treba napraviti da
se pedofilski slučajevi sankcioniraju?
- To je golem problem. I za posljedicu imaju činjenicu da su nam
crkve prazne, da ljudi gube vjeru... Italija se nekoć smatrala
katoličkom zemljom. Ali, na referendumu o kojemu se odlučivalo o rastavi
braka, pobijedila je rastava. Da sutra imate referendum o abortusu, a
to je ubojstvo, pobijedio bi nad zabranom pobačaja. Katolicizam Italije
nestaje. Živimo u godinama strašne moralne dekadencije i pedofilija je
dio toga. Uspoređujem ovo vrijeme s onim što se događalo u nekim ranijim
povijesnim razdobljima. Mislim da je moralna kriza globalna. I podsjeća
me na krizu koja se događala u vrijeme pada Rimskog Carstva, to je bila
slična vrsta dekadencije. I tada je bilo pedofilije, homoseksualizma,
moralne propasti.
Vi ste rekli da je Sotona ušao čak i u Vatikan i da je Vatikan u opasnosti. Jeste li mislili na pedofiliju, ili?
- Nije točno reći da je Vatikan u opasnosti jer on ima zaštitu Duha
Svetoga. Ništa se ne događa bez Božje volje, a on dopušta vragu da
obuzme čak i svece. Pošao sam od ove premise; Sotona nas sve izaziva.
Njegov je glavni zadatak da nas stavlja u iskušenje, i to radi stalno i
svagdje. To je njegova misija. Svi smo na udaru, od rođenja do smrti.
Demoni izazivaju sve ljude, bez obzira na to odakle su i što rade, a
naročito se fokusiraju na sam vrh, na vođe. Politički lideri su im
omiljeni cilj, ljudi koji vode velike kompanije... Njih stavljaju u
iskušenje i nagovaraju na zla zato što će tako, putem njih, doći do još
većeg broja ljudi. Isto se odnosi na pokušaj Sotone da iskušava duhovne
ljude, ljude iz Crkve. Crkve su okupljališta, tu je puno ljudi.
Jesu li pedofili svećenici opsjednuti demonima?
- To je iskušenje i djelo Sotone. Vršio sam egzorcizme nad
svećenicima koje su mučili demoni, ali nisam nikada vršio egzorcizme nad
pedofilima. Oni nisu ljudi koje je Sotona obuzeo, nego ih je doveo u
napast. Oni ne trebaju egzorcizam, nego preobraćenje, povratak Bogu.
Moraju priznati grijehe i istinski se pokajati, ne treba im egzorcizam.
Zbog moralne dekadencije o kojoj sam vam govorio, oni su ujedno i žrtve
svijeta u kojemu mi živimo. Živimo u vremenu kad se ljudi sve više
okreću alkoholu, drogi, sektama, okultizmu...zamislite, 14 milijuna
Talijana ide kod vračeva i proroka. To su strašni podaci. Ipak, mislim
da je još uvijek broj slučajeva u Crkvi, kada je pedofilija u pitanju,
malen u odnosu na ostale dijelove društva. Više nije ni vijest kada se
otkrije neki pedofil. S obzirom da je još uvijek vijest kada se otkrije
da je pedofil osoba iz Crkve, mislim da je ovakvih slučajeva jako malo.
Naravno, posljedice su goleme i Crkvi se teško nositi s tim. Papa je
dobro reagirao osudivši takve slučajeve. Mislim da je to jako bitno i da
je važno da dopre do ljudi.
Sjećate li se prvog egzorcizma koji ste obavili? Je li vas bilo strah?
- Kad sam postao egzorcist 1986., imao za mentora oca Candida
Amantinija koji je imao 36-godišnji staž egozorcista. On je zaista bio
svetac i izvrstan egzorcist. Počeo sam tako što sam gledao kako radi i
radio sam s njim. Nisam se bojao, naprotiv, osjećao sam se vrlo sigurnim
uz njega. To mi je jako pomoglo jer ima slučajeva kad egzorcisti zaista
počinju od nule, ne znaju ništa i sami se moraju snalaziti u određenim
situacijama, a to nije lako.
Što se događa s ljudima koji su opsjednuti?
- Katkad ne dođemo do potpunog oslobođenja od demona, ali barem
ljudima umanjimo njihove patnje i boli. Naime, zbog toga što je osoba
opsjednuta, vrlo često pate njihove obitelji, ne mogu normalno
funkcionirati. Demoni su prevrtljivi, lažu, ne žele napustiti tijelo.
Jednom mi je jedan rekao da će izaći iz te osobe 8. prosinca. Ali, nije
se to dogodilo. Nakon gotovo šestosatnog egzorcizma, činilo se da je
gotovo. Žena koja je bila opsjednuta, bila je presretna, plakala je,
skakala od sreće. No, nakon tjedan dana bila je u istom stanju kao i
ranije, opsjednuta. Pitao sam demona, zašto nisi izišao, rekao si da
hoćeš? A on mi je odgovorio: Zar ne znaš da sam ja lažljivac? Zar ti
nisu nikad rekli da je govorim laži? Šalio se sa mnom, pokušao me
nadmudriti. To demoni uvijek rade. S obzirom na to da imam 85 godina,
sada nastojim više raditi egzorcizme koji su lakši i koji ne iziskuju
toliko snage jer je to vrlo iscrpljujući posao.
Mogu li ljudi izbjeći opsjednutost?
- Postoji mogućnost prevencije, a to je život u skladu s Bogom,
molitva, izbjegavanje bilo kakvog kontakta s okultnim. Oni koji nisu
spremni na to, postaju lak plijen demona koji ih opsjedaju i muče.
Kako se osjećate nakon egzorcizma?
- Jako umorno i iscrpljeno. Potrebna je velika energija jer
egzorcizam katkad traje satima, a treba biti koncentriran. Obavio sam
više od 50 tisuća egzorcizama i trajali su od nekoliko minuta pa do
nekoliko sati.
Kako znate da je neka osoba opsjednuta, a ne samo psihički bolesna?
- Simptomi su različiti. Mi uvijek radimo u dogovoru i uz pomoć
psihijatara jer je ljudima nekada vrlo teško prihvatiti činjenicu da su
opsjednuti, a demoni ne biraju, oni nastoje što više ljudi preuzeti pod
svoju kontrolu. Nikad ne krećemo s egzorcizmom ako ta osoba nije prošla
liječenje, tj. medicinski tretman. No, simptomi su posve drugačiji;
ovdje se ne radi o nečemu što bi čovjek mogao napraviti. Vrlo često,
cijela ih obitelj osjeća, jer se prozori otvaraju i zatvaraju po
njihovim kućama bez vidljivog uzroka, svjetla se pale i gase, ljudi ne
mogu spavati jer čuju zvukove, a opsjednuta osoba govori jezicima koje
nitko ne razumije, ima neke moći koje ranije nije imala. Liječnici kažu
da nemaju simptome nijedne poznate bolesti. Vrlo često su mi i sami
psihijatri slali svoje pacijente jer nisu znali što im je. Opsjednuti
ljudi burno reagiraju na vjerske simbole; pobjesne na svetu vodicu, na
raspelo. Njihova reakcija postaje strašna, jaka... Jedan dječak od 8
godina kojega su opsjeli demoni držao je u ruci težak stol koji dijete
njegovih godina nije nikako moglo podignuti, a kada biste mu i dotaknuli
ruku, vidjeli biste da njegov mišić nije zgrčen, da to ne radi on sam,
nego da je opušten. To je bila sila demona, ne njegova. Osim toga, demon
zna neke skrivene stvari koje nitko drugi ne zna. Ljudi koji su
prisustvovali egzorcizmu svjedoče da im je opsjednuta osoba govorila
neke stvari iz njihove prošlosti koje nitko nije mogao znati, a kamo li
potpuni stranac. Mnogi od njih tako su se osvjedočili o nazočnost
demona, pa su im egzorcistički obredi ostali zauvijek u pamćenju.
Jeste li imali teških slučajeva opsjednutosti? Kako taj
postupak izgleda? Rekli ste da je slavni film "Egzorcist" gotovo
autentičan, ali da ima malo predimenzionirane efekte?
- Prije svega je potrebno da se osobu blagoslovi da bi se vidjelo je
li opsjednuta. Njegova reakcija bit će takva da će se odmah po zjenicama
otkriti je li u tu osobu ušao demon. Potom kreću molitve. Postupak može
dugo tajati i ponavljati se. Jedan od mojih najtežih slučajeva zbio se
gotovo na samom početku moje karijere egzorcista... Opsjednuti je bio
28-godišnji seljak iz okolice Rima. Za vrijeme egzorcizma počeo je
govoriti samo na engleskom. A ja engleski nisam znao pa sam morao
tražiti nekoga da mi prevodi što govori. “I am Lucifer”, govorio je. To
je također neobično jer demon obično ne želi govoriti svoje ime, on ga
ljubomorno čuva, a ovaj je odmah otkrio identitet. Četvorica pomagača
morala su ga svladavati koliko se otimao i vikao.
Levitirao je 40 centimetara od zemlje. Ipak, zanimljivo je da je bio
tako snažno opsjednut i očekivalo bi se da za oslobađanje od demona
treba proći nekoliko godina, ali kod njega je to išlo brzo, trebalo je
samo nekoliko mjeseci. Počeli smo u veljači i demon je rekao da će izaći
21. lipnja iz tog čovjeka.
Ispune li se te riječi uvijek?
-Ne, vrag je lažljivac. Želi nas kontrolirati. Baš u ovom slučaju, ja
sam namjerno rezervirao još jedan termin za egzorcizam nakon tog
datuma, ali kad je čovjek došao, ništa se nije događalo. Ona četvorica
koja su ga trebala držati dok traje egzorcizam bila su nepotrebna. Demon
je iz njega izašao. Pitao sam ga je li mu se nešto neobično događalo na
taj dan. Rekao mi je da je bio u polju i da mu se čini da je urlikao.
Obično se to događa kada demon izađe, oni izlaze iz ljudi uz jak urlik.
Rekli ste da su opsjednuti demonima bili i ljudi poput Hitlera, Staljina... Ima li danas opsjednutih političara?
- Ne znam ima li opsjednutih političara, ali svakako da su oni cilj
demona. Rekao sam da demoni uvijek nastoje iskušavati ljude koji su na
vlasti. Što uopće reći o zlu koje su napravili Staljin i Hitler.
Međutim, oni nisu bili opsjednuti u smislu da ih je preuzeo demon i da
je vladao njima pa ih potom pustio. Zlo je bilo dio njih. Oni su bili
podanici demona. Sve ono što su napravili govori o tome.
Među prvima ste napali knjige o Harryju Potteru J. K. Rowling, kasnije i filmove. Zašto?
- Harry Potter uči djecu o magiji. Dijete koje to čita ili gleda želi
biti Harry Potter. A to je opasno. Ne razumijem kako je moguće da je
imao toliki uspjeh. Naime, taj serijal pokušava objasniti da postoji
razlika između bijele i crne magije, a to ne stoji. Razlike nema jer
magija uvijek na kraju vodi prema vragu. Ljudi gube vjeru i umjesto toga
se okreću praznovjerju, magiji, sotonizmu, prizivanju duhova, a to sve
otvara vrata demonima. Oni ne biraju, nego opsjedaju i nastoje preuzeti
što je više ljudi moguće.
Belgrade Time
5/23/2013, 05:50 od dolorulori
