Teleportacija : Let kroz paralelne svjetove

Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrdjuju, ali je pitanje kako ih objasniti.


Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.
Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.

Začuđujuća pojava
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…»
Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.
I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali.
Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!

Čudesne moći Sai Babe
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon.
U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu.
Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.
Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.

Inteligentni projektili
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega.
To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta.
"Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.

Nepoznate dimenzije
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica:
"Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."
Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.
Šta sve ovo znaci?
Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.
Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…

Paralelni svjetovi
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore.
Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!


izvor

Parapsiholoski eksperimenti izvodjeni u amarickim i britanskim znanstvenim laboratorijama, pobudili su veliko interesovanje javnosti i izazvali razlicite reakcije!


Zapanjujuci PK (parapsiholoski) efekti registrovani u prvim americkim mini-labovima (mini-laboratorije) bili su rezulati 16-godisnjeg rada znanstvene grupe SORRAT, ali kada su 1980. godine slican program zapoceli britanski ucenjaci, ocekivalo se da ce gotovo poluciti spektakularniji rezultate. Pogotovo sto su u projektu bili angazovani sve sami provjereni parapsiholozi.
Autori su ovaj program zasnovali na pretpostavci koja na prvi pogled izgleda zacudujuca. Radilo se o tome da su neki od ispitanika sporadicno i spontamo dozivljavali teleportaciju (fenomen nestajanja i ponovnog pojavljivanja predmeta). Ovaj oblik paranormalnih iskustava kod kuce, cesto produ nezapazeno ili se odbace zato sto su "nemoguca". Cak i daroviti vidovnjaci su obicno skloni da ignorisu cudne nestanke i ponovna pojavijivanja kao "glupo" i besmisleno, jer za tako nesto ne postoji racionalnog objasnjenja. Tek kad se dogadaji nametnu (kao u slucajevima sa kucnim duhovima) ili je osoba koja ih dozivljava upoznata sa fenomenom teleportacije, taj fenomen se donekle priznaje.

Spektakularne priće
Britanski parapsiholoski mini-lab program poceo je na neobican nacin - sa nizom od tri predavanja odrzanih za odabrane slusatelje. Grupa se sastojala od ubijedenih spiritualista, koji su bili potencijalni ucesnici u projektu. Svi su odreda iskreno i s ubjedenjem prihvatali postojanje paranormalnog, te su cesto u tom smislu posebnim vjezbama i obredima postizali odredene rezultate.
Spiritualistima su takode pokazani neki SORRAT-ovi dokumetarni filmova kako bi se zainteresirali za program. Zatim su pitani da li imaju kakvog licnog iskustva iz teleportacije. Broj prica koje su ispricali bio je spektakularan.
Mada odreden broj navodnih teleportaciija moze biti pripisan pogresnom pamcenju, nevidenju necega sto je tu, rastresenosti itd, ovi ljudi su ispricali price koje su bile potkrijepljene sa toliko mnogo dokaza da ih je bilo tesko odbaciti. Na primjer, teleportirani objekat je nestao vrlo kratko nakon sto je stavljen na odredeno mjesto, isuvise brzo da bi bio zaboravljen, a kada je naden bio je na nekom sasvim drugom mjestu. Osobe koje su iznosile primjere teleportaci pozvane su zatim na jos cetiri predavanja na koje su bili pozvani i vidovnjaci-nespiritualisti. Od ove grupe zatrazeno je da razmijene iskustva o teleportaciji i pokusaju izvesti neke eksperimente u mini-labovima kod kuce. U ovoj fazi nikome nije bilo osigurano mjesto u projektu. Da bi postali clanom PK grupa morali su proizvesti neki od parapsiholoskih fenomena i dobro ga dokumentovati. Tako je napravljena prirodna selekcija. U projektu su ostali samo najbolji!

Pod naučnom kontrolom
Amercki mini-lab projekat ima dvije velike prednosti u podsticanju PK. Jedna je prisustvo istrazivaca Viljama Koksa, iskusnog ucenjaka koji ispitanike zna motivisati do euforije. Druga prednost je ta sto se svi eksperimenti i rezultati automatski biljeze na filmu sto znaci da efekte moze vijdeti i sira publika a ne samo grupa SORRAT. Time oni motivsu nove ljude za ucesce u slicnim eksperimentima.
U britanskom mini-lab eksperimentima teziste je na jednostavnim primjerima teleportacije i ispitanicima se nudi da kontrolisu taj fenomen. Predmeti koji se posmatraju stavljaju se na odredena mjesta i vodi se dnevnik o njihovom kretanju, ukljucujuci svako nestajanje i ponovno pojavljivanje. To je dobro, jer se time otklanjaju greske u sjecanju. Ti predmeti se provjeravaju svakih nekoliko dana.
Sljedeci korak ukljucuje upotrebu dvaju kutija za cipele koje se nazivaju "kafenim kutijama". Tanki sloj toza od kafe ili upotrijebljenog caja rasiri se po dnu svake kutije a razni sitni predmeti, kao sto su klikeri ili sitni ukrasi, stavljaju se u kutije. Na kutije se onda stave poklopci koji se oblijepe selotejp trakom. Zatim se precizno registruje koji predmeti su u kutijama i u kakvom su polozaju ostavljeni. Kutije i njihov sadrzaj kontrolisu se svakih nekoliko dana. Ti predmeti se mogu kretati unutar kutije ili se cak mogu teleporitrati iz jedne kutije u drugu.
Ako se PK pocne dogadati, onda se postavljaju razliciti PK zadaci. Eksperimentator se trudi da bude u kontaktu sa ispitanicima i kad ucestalost paranormalnih fenomena postane zadovoljavajuca, kutije za cipele se zamjenjuju znanstveno opremeljenim mini-labom. Cak i tada, potpuna sigurnost se primjenjuje samo onda kad je izvjestan broj paranormalnih dogadaja snimljen unutar zakljucanog mini-laba.
Ali sta je to sto uzrokuje dogadanje PK?

Uz pomoć duhova
Mada na ovo pitanje nema direktnih, odgovora eksperimentator kaze da spiritualisti pokusavaju kontaktirati sa «svojim» duhovima, trazeci od njih da pomognu u teleportaciji predmeta iz kutija. Zahtjevi duhovima mogu se napisati, a poruka ostaviti pored predmeta koji treba da bude teleportiran. Ako je zahtjev neprihvatljiv za «duhove», covjek se na isti nacin moze obratiti vlastitoj podsvijesti, jer parapsiholozi opcenito prihvataju postavku da podsvijet cesto djeluje odvojeno od svjesnog uma. No, ako se poziva na podsvijest mora joj se obracati kao da je ona izdvojen entitet, jer se smatra da ce ona djelovati samo ako se drzi izdvojena od covjekove svijesti.
Do polovice 1980. godine, prvi britanski mini-lab je bio u kuci izvjesnog Pitera, u Midlendsu. Njegov snazni spontani PK poceo je nakon sto je otkrio kod sebe vrlo sposobnost za savijanje metala. Pored toga, Piter je proizveo veliki broj telekinetickih i teleportacijskih fenomena, ukljucujuci i teleportaciju 25 funti, koje su bile stavljene u kovertu presavijenu na pola, a onda mnogo puta selotejpom zalijepljenu po cijeloj povrsini. Zalijepljena koverta stavljena je u pretinac majcinog novcanika koji se zatvarao ferslusom koji je ona nosila u dzepu. Iznenada, majka je osjetila kako se novcanik stanjio. Kad je pogledala, koverta je bila zalijepljena kao i ranije - ali u njoj nije bilo novca!
Petar takode tvrdi da je vise puta i sam bio teleportiran s jednog na drugo mjesto. Postoje neki dokazi u prilog ovoj tvrdnji ali na zalost
nijedan od tih slucajeva nije adekvatno istrazen. Medutim, u literaturi postoji nekoliko izvjestaja o ljudima koji su bili teleportirani: gda Semuela Gapija je navodno transpotrirana preko citavog Londona. Postoje takode izvjestaji o tome kako su i zivotinje iz nepoznatih razloga bile teleportirane s jednog mjesta na drugo.

Nevidljivi let kalkulatora
Medutim, postoji jedan teleportacija koja se desila u Piterovom
prisustvu. Piter i njegova sestra sjedili su u holu kuce kad je elektronski kalkulator - ona vrsta koja odsvira niz nota iz svoje memorije - iscezao ispod gomile papira i casopisa: iznenada se zacula melodija iz kalkulatora, koja je ocito dolazila ispod stolice. Oni su smjesta podigli stolicu i provjerili ispod nje ali kalkulatroa ni tamo nije bilo!
Nekoliko minuta kasnije melodija se opet zacula. Ovog puta je dolazila ispod divana. Petar i njegova sestra pogledali su ispod njega ali ni tamo nisu nasli nista. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, dok se nevidljivi kalkulator kretao ispod raznih dijelova namjestaja u sobi svirajuci ustaljenu melodiju. Nema razloga da sumnjamo u sestrine rijeci, jer se u svim drugim prilikama njeno svjedocenje pokazalo besprijekorno tacnim.
Piter je postigao ogranicen uspjeh sa svojim mini-labom. Mada je do kraja 1981. godine njegova moc opadala, on je proizveo autenticno paranormalno savijanje metala unutar mini-laba, a sama «kafena kutija» se tresla i kretala ili micala sa mjesta na mjesto.

izvor